Čovjek je društveno biće. Svjesno ili nesvjesno, svi želimo da pripadamo nečemu što je veće od nas.
Potreba za pripadanjem je egzistencijalni nagon i proizilazi iz činjenice da grupa obezbjeđuje opstanak.
Kakve to veze ima sa marketingom?
Potreba za pripadanjem nije samo nagon koji ostaje na nivou instinkta. Ona emanira u više slojeve naše ličnosti i ima snagu da utiče na izbore koje donosimo.
Mojoj djevojci, na primjer, uopšte nije jasno zašto svaki zajednički odlazak u market ili tržni centar mora da završi sa Euroblok čokoladicom u korpi za kupovinu.
Porodični dolazak u posjetu kod moje bake, prije više od dvije decenije, nije mogao da prođe bez toga da mi baka „tutne“ u ruke jedan Euroblok. Ukus te čokoladice danas za mene nije samo kakao, mlijeko i lješnik, već bezbrižnost na koju me uvijek podsjeti.
Ovakve životne situacije nam mogu dati uvid u mehanizam na osnovu kojeg se formiraju naši izbori.
Taj mehanizam nam pokazuje da na naše izbore značajno utiču situacije u kojima smo se osjećali dobro ili bezbrižno i da biramo one stvari u kojima pronalazimo neki viši smisao ili višu povezanost.
Marketing je mjesto gdje se sastaju život i prodaja
Kada kažemo da je posao marketinga da „pravi reklame“, to je isto kao da kažemo kako je posao učitelja da „ispituje đake“. To nisu netačne konstatacije, ali su toliko grubo fokusirane na mali dio objektivnog stanja, da su skoro pa obesmišljene.
Učitelj prenosi znanje, inspiriše, razvija sposobnost razmišljanja i utiče na formiranje ličnosti učenika. Samo mali dio vremena na kraju posvećuje ispitivanju i ocjenjivanju.
Koliko god ovo poređenje djelovalo neprirodno, slično je i sa marketingom.
Posao marketinga je da prati određen proizvod ili uslugu kroz različite faze, da razumije okolnosti i tržište, da razumije proizvod, a tek onda da uspostavi komunikaciju sa potencijalnim kupcima.
Marketing je, na neki način, most između potreba i prodaje. On prepoznaje potrebe, „uzima ih za ruku“ i nenametljivo ih dovodi do prodaje. Prodaja potom razrješuje potrebu i privremeno ili trajno je pasivizira.
Koja je onda uloga internet marketinga?
Internet marketing je samo jedan način oglašavanja, a oglašavanje je završna marketinška faza.
Činjenica da ste nešto oglasili na internetu, ne znači istovremeno uspješnu realizaciju marketinških aktivnosti, odnosno ne znači nužno prodaju.
Brojne reklame koje defiluju kroz „onlajn“ oglasni prostor, kod mnogih su stvorile „prodajni imunitet“.
Zašto je to tako i šta razlikuje običan od odličnog internet oglasa?
STUB 1: Sadržaj u kojem pronalazimo nešto za sebe
Razlika između efikasnog i neefikasnog internet oglašavanja je u korisnosti plasiranog sadržaja.
Reklama, čija je jedina svrha poziv na kupovinu, ima istu prodajnu snagu koliko šoljica za kafu ima uticaja na vašu želju da popijete taj topli napitak sa prijateljima.
Ukoliko ste nekada i dobijali takvu vrstu podsticaja od šoljice za kafu, nakon lošeg kvaliteta kafe i prevelike buke u lokalima, mjerilo kojim se vodite sada postaje nešto drugo.
Štaviše, ako uprkos lošoj kafi vi insistirate na atraktivnim šoljicama, tada stvarate kontraefekat. Nakon niza neprijatnih situacija, gostima vremenom postaje jasno da posebno lijepa šoljica ne znači i dobru kafu.
Gosti ipak traže nešto više – bolji ukus kafe, ljepši miris, dobar enterijer, ali iznad svega, bolja iskustva koja prate čin ispijanja kafe.
Napravite paralelu sa oglašavanjem.
Dobar marketinški sadržaj rješava određeni problem.
U okeanu informacija i reklama, uloga uspješnog internet marketarstva nije da napravi puku reklamu (da forsira lijepu šoljicu), nego da ponudi sadržaj sa određenom vrijednošću (dobar ukus napitaka, lijep ambijent, priliku za druženje).
Takav sadržaj ne liči na reklamu, već nenametljivo povezuje sadržaj sa proizvodom koji želite da ispromovišete.
Cilj je da gost u vašem kafiću provede kvalitetno vrijeme sa svojim prijateljima, a ne da mu samo prodate kafu.
STUB 2: Odličan marketar kvalitetne sadržaje povezuje u priču
Priča stvara utisak kontinuiteta, a ne ističe namjeru prodaje.
Jednokratna ili „obična“ reklama je čin prodaje i ona izaziva utisak kod kupca da mu se nešto pokušava „uvaliti“. Zbog poplave takvih reklama, većina ih je postala praktično nevidljiva (u psihologiji to nazivamo „adaptacijom“).
Međutim, ukoliko iznova nudimo koristan sadržaj, a ne puku reklamu, mi tada stvaramo kontinuitet u digitalnoj prisutnosti i temelj da budemo primijećeni u digitalnom prostoru i van njega.
„Pričajući priču“, uvezujući kvalitetne sadržaje koje plasiramo na našim internet platformama, mi kao internet marketari stvaramo osjećaj kontinuiteta prisutnosti određenog brenda, ali stvaramo i njegov digitalni identitet i karakter.
STUB 3: Zašto objavljujemo sadržaj na internetu?
Treći stub efikasnog internet nastupa je pitanje smisla prisustva. Zašto smo tu?
Svima je jasno da brendovi žele da budu na internetu kako bi u konačnici povećali prodaju i poboljšali svoje poslovanje, ali to ne smije da bude dominantno našem, odnosno njihovom u nastupu.
Odličan marketinški pristup na internetu karakteriše fokus na rješavanju konkretnih životnih problema.
Bilo da hoćemo korisnicima uljepšati veče i spriječiti dosadu uz TikTok ili Reels sadržaje ili im nudimo blog članke o zdravoj ishrani, u obje aktivnosti naš direktan cilj nije prodaja proizvoda, nego da korisnike zabavimo, edukujemo ili inspirišemo, odnosno da im pružimo određenu vrijednost.
Smisao stvara interakciju. Interakcija stvara zajednicu
Brend koji je kvalitetno prisutan na internetu je i interaktivan – on ne samo da pruža sadržaje, nego i prati povratne reakcije od svojih kupaca, pa u toj razmjeni gradi kvalitetne odnose sa njima.
Zajednica stvara osjećaj pripadnosti.
Upravo zato su društvene mreže sjajan alat, jer kod njih interakcija može da bude javna, u njoj može da učestvuje veći broj korisnika koji se povezuju između sebe i na taj način dodatno jačaju brend.
Ovi navedeni stubovi internet marketinga – priča, kontinuitet i smisao – u konačnici jačaju zajednicu koja potom stvara osjećaj pripadnosti
Rješavajući niz malih „problema“, kroz zabavne, edukativne ili druge sadržaje, postajete prepoznatljiviji i u realnom prostoru, ali još važnije, kod korisnika stvarate osjećaj da su i oni dio vašeg brenda. Dio su vaše priče, a zajedno sa drugim korisnicima su i dio vašeg kontinuiteta.
Baš zato što je čovjek društveno biće, on i u digitalnom prostoru pokazuje slične društvene potrebe kao i u realnom životu.
Ukoliko naš marketinški nastup omogući korisnicima da se povežu sa nama i da pripadaju zajednici, oni tada ne postaju samo naši kupci ili klijenti, nego dugoročni partneri na putu kojeg nazivamo uspješnim poslovanjem.
Baš kao i kod kompanije iz Takova, koja je iz kruga Gornjeg Milanovca 1972. godine u svijet poslala jedan od najboljih slatkiša ikada.
