Bijes, tuga i osjećaj nemoći. Kad pomenemo iskorištavanje djece u pornografske svrhe, ovo su prirodne reakcije normalnog i zdravog čovjeka.
Ipak, civilizacija pokazuje dvostruke trendove: u jednom smislu napreduje, tehnološki, medicinski, komunikacijski i kulturno, dok sa druge strane, sila društvene dekadencije nemilosrdno melje moral i “čovječnost”, sve ono što nas odvaja od primitivnog i nagonskog.
Pojava koju nazivamo “iskorištavanje djece u pornografske svrhe” jedan je od dokaza da “zlo” nije samo riječ, nego da je ono postojeća anti-vrijednost u savremenoj realnosti.
Činjenica da se jedna takva pojava uopšte dešava, govori nam da postoje pojedinci koji su “vlasnici” potpunog odsustva empatije.
Njihove dijagnoze su na najnižim ljestvicama spektra psihičkih oboljenja. Bez sumnje, radi se o pojedincima koji su zaslužili etiketu vrhovnih ambasadora zla.
Međutim, ovaj tekst nije “intelektualna vratolomija” koja će se baviti dijagnozom problema.
Protiv ove stravične pojave borba mora da bude kolektivna i sistemska, a glas pojedinca može samo da rasvijetli pojedine segmente ovog mračnog fenomena.
U vrijeme prebrzog razvoja tehnologije, aplikacije za “sigurnu komunikaciju” postale su poprište ovih užasavajućih pojava. Kriptovani sadržaji i mogućnost anonimnosti, otežali su sistemsku borbu i dodatno ovu bolesnu pojavu rasplamsali.
Zašto ovaj tekst?
Aktivistkinje platforme OsnaŽene iz Novog Sada, sprovele su istraživanje o osvetničkoj pornografiji i iskorištavanju djece u pornografske svrhe.
Tri mjeseca bile su prikriveni članovi grupa na nekim od popularnih “chat” aplikacija i dokumentovale dostupne sadržaje i ponašanja drugih članova.
Nakon istraživanja, svoja saznanja su pretočile u tekst koji je objavljen na njihovim kanalima komunikacije, ali i koji je masovno podijeljen na društvenim mrežama i na internet portalima.
OsnaŽene su uradile tuđi posao
Aktivistkinje koje su istraživale ovu temu, zaslužile su pohvale i priznanje za požrtvovanost.
Ne samo što su uradile posao koji bi trebalo da rade bezbjedonosne službe u regiji, nego su „žrtvovale želudac“ suočivši se sa sadržajima poslije kojih proces oporavka traje izuzetno dugo.
U svakom smislu, i moralnom i aktivističkom, OsnaŽene su pobjednici i zaslužuju bezuslovnu podršku svih nas, pogotovo što su nakon objavljenih sadržaja dobile i prijetnje od izvjesnih lica.
Mač sa dvije oštrice
Nažalost, zbog toga što na drugačiji način ova tema ne bi dobila pažnju javnosti, aktivistkinje su bile prinuđene da je komuniciraju transparentno i javno, u toj u mjeri da su nazive aplikacija i nazive grupa učinile javno dostupnim podatkom.
Na neki način, Pandorina kutija je otvorena.
Primjer samo jedne objave (od mnogih) na Instagramu koja je prikupila 80.000 lajkova. Crvene kvadratiće iznad naziva zajednica/grupa, autor ovog blog-teksta je dodao naknadno kako bi prikrio nazive grupa.
Javnost nije spremna za potpunu transparentnost
Nakon navedenog istraživanja, buduća djelovanja su neophodna. OsnaŽene su “razvezale šamarčinu” čitavoj regiji, zbog čega uši pravosuđa moraju dobro da se zacrvene.
Međutim, metod potpune transparentnosti, u okolnostima u kojima ova tema nema značajnu podršku sistema, istovremeno može da poveća broj onih koji učestvuju u pomenutim grupama.
Oni koji imaju bolesne pobude ili oni koji imaju dosta mračnije namjere (da učestvuju u proizvodnji i distribuciji takvih sadržaja), a do sada nisu znali kako to da učine, dobili su kompletan know-how. Dakle, sada ih od pristupa takvim zajednicama dijeli samo nekoliko dodira ekrana.
Jedan od načina da se ovakva istraživanja objavljuju u budućnosti jeste da se imena aplikacija i tačni nazivi grupa ne prikazuju i ne pominju prilikom objave uznemirujućih sadržaja.
Zašto je važno da ovo istaknemo?
Pomenuta objava je otvorila i vrata onima koji do sada nisu uspjeli da pronađu takve sadržaje, kao i onima koji namjeravaju da odu dalje.
Zahvaljujući aplikacijama za dopisivanje koje omogućavaju enkripciju sadržaja i anonimnost korisnika, pojedinci su čak toliko slobodni da ponude zabranjene sadržaje na prodaju.
Fotografija prepiske je preuzeta sa web-sajta za objavu istraživačkih radova – ResearchGate
Fotografija iznad je primjer kako se kroz ovu aplikaciju promoviše kupoprodaja sadržaja. Termin koji koriste je „cp“, što je na engleskom jeziku skraćenica za iskoritćavanje djece u pornografske svrhe.
Zbog navedenog, izuzetno je važno da budući aktivizam na ovu temu bude izveden opreznije – uz sakrivanje (tzv. „blurovanje“) naziva aplikacija, kao i naziva grupa na kojima se zabranjeni sadržaji nalaze.
Grupe koje su prikazane u istraživanju su vjerovatno još uvijek dostupne jer administracija platformi nema dovoljno ljudi zaposlenih u službama za provjeru sadržaja, uprkos činjenici da ste prijavili takvu grupu.
U kojoj mjeri su ovi sadržaji prisutni na aplikaciji, odlično su prikazali S. Packeer i Kannangara u svom istraživačkom radu, objavljenom u Iračkom časopisu za računarske nauke i matematiku.
Putem programa napravljenog u programskom jeziku Python, uspjeli su izvršiti analizu 15.297 poruka u otvorenim i zatvorenim grupama ove aplikacije.
- Od 15.297 poruka koje su analizirane, u 2.424 poruke je pronađen termin koji je vezan za iskoritćavanje djece u pornografske svrhe (dakle, više od 15% poruka).
- Pronađeno je 407 linkova ka velikim bazama takvih sadržaja.
- 62% sadržaja je u tekstualnom obliku, 33% je fotografija, video ili audio, a 5% su linkovi ka drugim bazama/bibliotekama.
- Cijena pristupa kreće se u prosjeku između 2$ i 20$, a plaćanje se vrši preko internet novčanika ili kriptovaluta, koji otežavaju proces lociranja kriminalaca.
Ipak, ljudi sa lošim namjerama uvijek pronađu način, čemu sakrivanje naziva grupa?
Istina, rečenicu iznad možemo iskoristiti kao protivargument. Ma koliko se trudili da sakrijemo takve grupe, ko ima namjeru, on može da dođe do informacije koju traži.
Međutim, ne smijemo isključiti mogućnost da postoje ipak oni koji ne znaju, ali i oni koji do tog trenutka nisu razmišljali o navedenim sadržajima.
Primjer mogu biti psihički bolesnici, ali ili djeca i tinejdžeri. Njihova naivna radoznalost može biti okidač za pristup takvim sadržajima, a kod nekih dovesti do toga da postanu žrtve ili da postanu učesnici.
Veoma je važno da ranjive kategorije nemaju pristup ovim grupama
The Washington Post je 13. marta 2024. godine objavio članak o tome kako predatorske grupe na platformama za brzu komunikaciju navode djecu na samopovređivanje.
14-ogodišnje djevojčica je u jednoj od takvih grupa poslala svoju golišavu sliku, što je drugim članovima poslužilo kao sadržaj za ucjenu. Pod prijetnjom da će fotografija završiti u njenoj školi, članovi grupe su djevojčicu primoravali da pije vodu iz WC šolje, da urezuje korisnička imena članova grupe na butinu, pa čak i da u prenosu uživo obezglavi hrčka koji joj je bio kućni ljubimac.
Pored video sadržaja iskorištavanja djece, koji su dostupni za pregled ili kupovinu na ovim platformama (S. Packeer i Kannangara navode da su na 32% sadržaja prikazana djeca od 1 do 10 godina) i sadržaja na kojem je samopovređivanje, prema navodima članka, dostupni su i drugi morbidni sadržaji (iživljavanje nad ljudskim truplima, i slično).
Sasvim je jasno da ovi sadržaji ostavljaju duboke tragove, čak i na pojedincima koji se smatraju starosno i psihički zrelima, a kamoli na onima koji to nisu.
Da li onda možemo da zamislimo kako navedeni sadržaji utiču na maloljetnike?
Zbog svega napisanog, ova tema zahtijeva maksimalan oprez.
Mogućnost zločinaca da ostanu pod velom anonimnosti, stvara dodatnu obavezu aktivistima i drugim korisnicima interneta da svojim djelovanjem ne podstiču širenje ove “multimedijalne kuge”.
Svijest o tome da će se sa pojedinim izvještajima susresti i nestabilni pojedinci, ali i djeca, te da će ih radoznalost dalje odvesti putem bez povratka, neophodna je prilikom pripreme ovakavih izvještaja. Nekoliko minuta dodatnog posla u sakrivanju naziva može da vrijedi čak i ukoliko samo jedan ranjivi um bude pošteđen od ovog destruktivnog iskušenja.
Uprkos tome što djeluje uzaludno, ne zaboravite da ovakve pojave prijavite nadležnima.
Ipak, da bi policija uradila svoj posao, da bi je podržale i druge snage sistema, neophodan je građanski pritisak.
Veoma je važno da OsnaŽene nastave sa svojim aktivnostima, a još važnije da se njihovim naporima pridruži čitavo društvo, jer svaki miligram napora uložen u širenje svijesti, potencijalno je spasen život.
Autor ovog članka je konsultant za digitalni marketing, vlasnik marketinške agencije sa višegodišnjim iskustvom u internet komunikacijama i diplomirani pravnik koji je diplomirao na temi visokotehnološkog kriminaliteta.