Druga činjenica: Većina ljudi koji posjeduju pametni telefon, razumiju osnovne funkcije mobilnih aplikacija, a samim tim i društvenih mreža.
Treća činjenica: Fotografisanje i snimanje mobilnim telefonom je postalo izuzetno jednostavno.
Treća činjenica objašnjava prvu činjenicu.
Definicija marketinga, kao pojma kojeg izučava ekonomska nauka, razlikuje se od postojećih stvarnih poslova koji ga imaju u svom nazivu.
Na primjer, „marketinški specijalista“ u nekim kompanijama može da predstavlja saradnika koji organizuje određene poslovne događaje, u drugim kompanijama može da predstavlja osobu koja osmišljava prodajni sadržaj za kompanijske kanale komunikacije, dok u trećoj tu poziciju obavlja neko ko je zadužen za sve poslove – od čišćenja do administracije.
Kada, s druge strane, upišete ekonomski fakultet, na predmetu koji izučava marketing saznaćete da je to ustvari nešto dosta drugačije i kompleksnije.
Taj nesklad naročito je izražen u poslovima koji se tiču oglašavanja na društvenim mrežama, jer je sve veća ponuda radne snage koja sebe opisuje kao „stručnjake za digitalni ili internet marketing“, a onda i kao „stručnjake za marketing“, iako se zapravo bave samo jednim uskim segmentom internet promocije.
Vjerovatno je zbog toga i nastala šaljiva izreka da „komšijin mali odlično radi marketing“, misleći na osobu mlađih godina koja posjeduje određene vještine internet komunikacije.
Oglašavanje na društvenim mrežama je zbog svoje cijene i jednostavnosti postalo jedan od važnijih promotivnih aktivnosti, zbog čega se i u svakodnevnoj poslovnoj komunikaciji sinonimiziralo sa marketingom.
Ipak, pripremu i objavu sadržaja na društvenim mrežama ne možemo zvati „marketingom“, nego oglašavanjem. Evo zašto:
1) Priprema sadržaja za društvene mreže je samo segment oglašavanja na društvenim mrežama.
2) Društvene mreže su način oglašavanja na internetu.
3) Oglašavanje na internetu je jedan od načina oglašavanja i reklame.
4) Reklama je način promocije.
5) Promocija je jedan od segmenata isporuke vrijednosti kupcu (ostali segmenti su: proizvod, cijena i distribucija), što je dio marketing miksa.
6) Marketing miks je samo jedan jedan od 5 koraka koji čine proces marketinga.
Da ne zaključimo pogrešno – „Komšijin mali“ zaista može kvalitetno i lijepo da uređuje stranice na društvenim mrežama. Ukoliko samo želite da budete prisutni na takvim kanalima promocije, nije neophodno da angažujete agenciju za izradu reklama, niti marketinšku agenciju, jer suštinski nemate potrebu za tim.
Međutim, ukoliko namjeravate da proširite i unaprijedite svoje poslovanje, da imate dugoročni rast i razvoj, društvene mreže mogu da posluže unutar šire marketinške strategije. Tada ćete angažovati agenciju ili stručnog pojedinca kako bi vaše oglašavanje na internetu bilo koherentno sa vašom ukupnom promocijom, ali i da bi vaša ukupna promocija „pričala priču“ proizvoda ili usluge, i to posebno odabranim grupama ljudi.
U idealnoj situaciji, „marketinški partner“ je prisutan od samog početka vašeg poslovanja, kako bi zajedno sa vama prolazio sve faze marketinškog procesa, od istraživanja tržišta, stvaranja proizvoda i formiranja usluge, njene promocije, a onda i do adaptacije proizvoda i usluge na osnovu svih povratnih informacija sa tržišta.
Pojednostavljeno govoreći, „marketing“ bi trebalo da znači – unapređenje proizvoda/usluge i osmišljavanje priče, kao i njeno „pričanje“ kroz čitavo poslovanje i kroz sve kanale promocije.
Pomenuti pristup rezultate donosi dugoročno.
Oglašavanje na društvenim mrežama bez marketinškog pristupa, može da donese samo kratkoročno poboljšanje prodajnih rezultata, ali bez unapređenja poslovanja.
Marketinški pristup, kao cjeloviti pristup poslovanju, predstavlja „igru na duže staze“ koja razvija i skalira poslovanje.
Razumijevanje ove razlike poželjno je kako biste prepoznali šta je tačno potrebno vašoj kompaniji, kao i da znate jasno formulisati svoje poslovne namjere prilikom angažmana osoba ili kompanija koji se bave oglašavanjem, ali i marketingom.
Napomena: pojedini stručni pojmovi i koncepti su pojednostavljeni zbog razumljivosti teksta.
Bijes, tuga i osjećaj nemoći. Kad pomenemo iskorištavanje djece u pornografske svrhe, ovo su prirodne reakcije normalnog i zdravog čovjeka.
Ipak, civilizacija pokazuje dvostruke trendove: u jednom smislu napreduje, tehnološki, medicinski, komunikacijski i kulturno, dok sa druge strane, sila društvene dekadencije nemilosrdno melje moral i “čovječnost”, sve ono što nas odvaja od primitivnog i nagonskog.
Pojava koju nazivamo “iskorištavanje djece u pornografske svrhe” jedan je od dokaza da “zlo” nije samo riječ, nego da je ono postojeća anti-vrijednost u savremenoj realnosti.
Činjenica da se jedna takva pojava uopšte dešava, govori nam da postoje pojedinci koji su “vlasnici” potpunog odsustva empatije.
Njihove dijagnoze su na najnižim ljestvicama spektra psihičkih oboljenja. Bez sumnje, radi se o pojedincima koji su zaslužili etiketu vrhovnih ambasadora zla.
Međutim, ovaj tekst nije “intelektualna vratolomija” koja će se baviti dijagnozom problema.
Protiv ove stravične pojave borba mora da bude kolektivna i sistemska, a glas pojedinca može samo da rasvijetli pojedine segmente ovog mračnog fenomena.
U vrijeme prebrzog razvoja tehnologije, aplikacije za “sigurnu komunikaciju” postale su poprište ovih užasavajućih pojava. Kriptovani sadržaji i mogućnost anonimnosti, otežali su sistemsku borbu i dodatno ovu bolesnu pojavu rasplamsali.
Zašto ovaj tekst?
Aktivistkinje platforme OsnaŽene iz Novog Sada, sprovele su istraživanje o osvetničkoj pornografiji i iskorištavanju djece u pornografske svrhe.
Tri mjeseca bile su prikriveni članovi grupa na nekim od popularnih “chat” aplikacija i dokumentovale dostupne sadržaje i ponašanja drugih članova.
Nakon istraživanja, svoja saznanja su pretočile u tekst koji je objavljen na njihovim kanalima komunikacije, ali i koji je masovno podijeljen na društvenim mrežama i na internet portalima.
OsnaŽene su uradile tuđi posao
Aktivistkinje koje su istraživale ovu temu, zaslužile su pohvale i priznanje za požrtvovanost.
Ne samo što su uradile posao koji bi trebalo da rade bezbjedonosne službe u regiji, nego su „žrtvovale želudac“ suočivši se sa sadržajima poslije kojih proces oporavka traje izuzetno dugo.
U svakom smislu, i moralnom i aktivističkom, OsnaŽene su pobjednici i zaslužuju bezuslovnu podršku svih nas, pogotovo što su nakon objavljenih sadržaja dobile i prijetnje od izvjesnih lica.
Mač sa dvije oštrice
Nažalost, zbog toga što na drugačiji način ova tema ne bi dobila pažnju javnosti, aktivistkinje su bile prinuđene da je komuniciraju transparentno i javno, u toj u mjeri da su nazive aplikacija i nazive grupa učinile javno dostupnim podatkom.
Na neki način, Pandorina kutija je otvorena.
Primjer samo jedne objave (od mnogih) na Instagramu koja je prikupila 80.000 lajkova. Crvene kvadratiće iznad naziva zajednica/grupa, autor ovog blog-teksta je dodao naknadno kako bi prikrio nazive grupa.
Javnost nije spremna za potpunu transparentnost
Nakon navedenog istraživanja, buduća djelovanja su neophodna. OsnaŽene su “razvezale šamarčinu” čitavoj regiji, zbog čega uši pravosuđa moraju dobro da se zacrvene.
Međutim, metod potpune transparentnosti, u okolnostima u kojima ova tema nema značajnu podršku sistema, istovremeno može da poveća broj onih koji učestvuju u pomenutim grupama.
Oni koji imaju bolesne pobude ili oni koji imaju dosta mračnije namjere (da učestvuju u proizvodnji i distribuciji takvih sadržaja), a do sada nisu znali kako to da učine, dobili su kompletan know-how. Dakle, sada ih od pristupa takvim zajednicama dijeli samo nekoliko dodira ekrana.
Jedan od načina da se ovakva istraživanja objavljuju u budućnosti jeste da se imena aplikacija i tačni nazivi grupa ne prikazuju i ne pominju prilikom objave uznemirujućih sadržaja.
Zašto je važno da ovo istaknemo?
Pomenuta objava je otvorila i vrata onima koji do sada nisu uspjeli da pronađu takve sadržaje, kao i onima koji namjeravaju da odu dalje.
Zahvaljujući aplikacijama za dopisivanje koje omogućavaju enkripciju sadržaja i anonimnost korisnika, pojedinci su čak toliko slobodni da ponude zabranjene sadržaje na prodaju.
Fotografija prepiske je preuzeta sa web-sajta za objavu istraživačkih radova – ResearchGate
Fotografija iznad je primjer kako se kroz ovu aplikaciju promoviše kupoprodaja sadržaja. Termin koji koriste je „cp“, što je na engleskom jeziku skraćenica za iskoritćavanje djece u pornografske svrhe.
Zbog navedenog, izuzetno je važno da budući aktivizam na ovu temu bude izveden opreznije – uz sakrivanje (tzv. „blurovanje“) naziva aplikacija, kao i naziva grupa na kojima se zabranjeni sadržaji nalaze.
Grupe koje su prikazane u istraživanju su vjerovatno još uvijek dostupne jer administracija platformi nema dovoljno ljudi zaposlenih u službama za provjeru sadržaja, uprkos činjenici da ste prijavili takvu grupu.
Putem programa napravljenog u programskom jeziku Python, uspjeli su izvršiti analizu 15.297 poruka u otvorenim i zatvorenim grupama ove aplikacije.
Od 15.297 poruka koje su analizirane, u 2.424 poruke je pronađen termin koji je vezan za iskoritćavanje djece u pornografske svrhe (dakle, više od 15% poruka).
Pronađeno je 407 linkova ka velikim bazama takvih sadržaja.
62% sadržaja je u tekstualnom obliku, 33% je fotografija, video ili audio, a 5% su linkovi ka drugim bazama/bibliotekama.
Cijena pristupa kreće se u prosjeku između 2$ i 20$, a plaćanje se vrši preko internet novčanika ili kriptovaluta, koji otežavaju proces lociranja kriminalaca.
Ipak, ljudi sa lošim namjerama uvijek pronađu način, čemu sakrivanje naziva grupa?
Istina, rečenicu iznad možemo iskoristiti kao protivargument. Ma koliko se trudili da sakrijemo takve grupe, ko ima namjeru, on može da dođe do informacije koju traži.
Međutim, ne smijemo isključiti mogućnost da postoje ipak oni koji ne znaju, ali i oni koji do tog trenutka nisu razmišljali o navedenim sadržajima.
Primjer mogu biti psihički bolesnici, ali ili djeca i tinejdžeri. Njihova naivna radoznalost može biti okidač za pristup takvim sadržajima, a kod nekih dovesti do toga da postanu žrtve ili da postanu učesnici.
Veoma je važno da ranjive kategorije nemaju pristup ovim grupama
The Washington Post je 13. marta 2024. godine objavio članak o tome kako predatorske grupe na platformama za brzu komunikaciju navode djecu na samopovređivanje.
14-ogodišnje djevojčica je u jednoj od takvih grupa poslala svoju golišavu sliku, što je drugim članovima poslužilo kao sadržaj za ucjenu. Pod prijetnjom da će fotografija završiti u njenoj školi, članovi grupe su djevojčicu primoravali da pije vodu iz WC šolje, da urezuje korisnička imena članova grupe na butinu, pa čak i da u prenosu uživo obezglavi hrčka koji joj je bio kućni ljubimac.
Pored video sadržaja iskorištavanja djece, koji su dostupni za pregled ili kupovinu na ovim platformama (S. Packeer i Kannangara navode da su na 32% sadržaja prikazana djeca od 1 do 10 godina) i sadržaja na kojem je samopovređivanje, prema navodima članka, dostupni su i drugi morbidni sadržaji (iživljavanje nad ljudskim truplima, i slično).
Sasvim je jasno da ovi sadržaji ostavljaju duboke tragove, čak i na pojedincima koji se smatraju starosno i psihički zrelima, a kamoli na onima koji to nisu.
Da li onda možemo da zamislimo kako navedeni sadržaji utiču na maloljetnike?
Zbog svega napisanog, ova tema zahtijeva maksimalan oprez.
Mogućnost zločinaca da ostanu pod velom anonimnosti, stvara dodatnu obavezu aktivistima i drugim korisnicima interneta da svojim djelovanjem ne podstiču širenje ove “multimedijalne kuge”.
Svijest o tome da će se sa pojedinim izvještajima susresti i nestabilni pojedinci, ali i djeca, te da će ih radoznalost dalje odvesti putem bez povratka, neophodna je prilikom pripreme ovakavih izvještaja. Nekoliko minuta dodatnog posla u sakrivanju naziva može da vrijedi čak i ukoliko samo jedan ranjivi um bude pošteđen od ovog destruktivnog iskušenja.
Uprkos tome što djeluje uzaludno, ne zaboravite da ovakve pojave prijavite nadležnima.
Ipak, da bi policija uradila svoj posao, da bi je podržale i druge snage sistema, neophodan je građanski pritisak.
Veoma je važno da OsnaŽene nastave sa svojim aktivnostima, a još važnije da se njihovim naporima pridruži čitavo društvo, jer svaki miligram napora uložen u širenje svijesti, potencijalno je spasen život.
Autor ovog članka je konsultant za digitalni marketing, vlasnik marketinške agencije sa višegodišnjim iskustvom u internet komunikacijama i diplomirani pravnik koji je diplomirao na temi visokotehnološkog kriminaliteta.
Znam da na internetu više „ne čitamo“, zbog čega će moji blog članci ubuduće biti veoma kratki. Jedno od razmišljanja koje želim da podijelim jeste uloga vještačke inteligencije u marketingu.
Septembar je mjesec za nove početke. Đaci polaze u školu, studenti se spremaju za posljednje ispite, a Glovo je odlučio da nas sve obavijesti kako je kupio kompaniju Donesi.
Pri tome, Glovo nije birao kanale komunikacije, niti je štedio sredstva. Tako smo mogli da pogledamo reklamu na Jutjubu, Fejsbuku i Instagramu, ali i na velikom broju sajtova koji su u Guglovoj mreži.
